Ljudi / Priroda

Najveća kraška cjelina Evrope u spoju sa Mediteranom

Da li možete da zamislite da na tlu  Starog kontinenta postoje prirodne ljepote koje još uvijek nijesu dovoljno istražene, nudeći svakom novom putniku namjerniku neku potencijalnu novu tajnu? Taj dar pririode nastao još u doba mezozoika, kao planinski kraški sistem, do danas ostaje  jedinstven u svijetu po svojoj veličini i sastavu. Njegovo ime je Dinarsko gorje, Dinarski luk ili jednostavno samo Dinaridi. To je veliki planinski masiv jugo-istočne Evrope, koji se sa površinom od otprilike 100 000 km2  pruža na više od 6000 km obalne linije, obuhvatajući  cijelo područje okrenuto prema Jadranskom moru  i prirodno povezujeći osam zemalja: Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju, Kosovo, Albaniju i Makedoniju. Osnovna karakteristika Dinarida je kraški reljef tj. krajolik oblikovan otapanjem sloja ili slojeva topljivog temeljnog sloja, obično karbonatnih stijena kao što su krečnjak  ili dolomit. 

200
planina
>2000m
najviši vrhovi
200
jezera
2200km
riječnih tokova
>40
nacionalnih parkova
19
područja pod UNESCO zaštitom

Dinaridi su centar biodiverziteta od evropskog značaja, predstavljući dom brojnim endemima (u nekim područjima prelazi i 10 % ukupne flore). Brojne su i prirodne šumske zajednice lišćara i četinara, livada i pašnjaka, koje osim domaćih životnja su dom i za zaštićene velike zvijeri poput medvjeda, vuka,lisice, risa, jelana.. Na ovom području nalaze se i dvije poslednje evropske prašume: Perućica (BiH) i Biogradska Gora (Crna Gora).  Takođe, jedno od poslednjih kraških polja u svijetu Livanjsko Polje (BiH) nalazi se u ovom regionu. Dinaridi sadrže važne slatkovodne ekosistame, uključujući najobimniju mrežu podzemnih rijeka (ponornica) i jezera u Evropi, poplavne šume i močvare međunarodnog značaja, kao što su delta Neretve (BiH/Hrvatska) i Skadarsko  jezero (Crna Gora/Albanija). Rijeka Tara koja teče kroz Crnu Goru, i uliva se  u Drinu na tromeđi sa Bosnom i Hercegovinom  i Srbijom, urezala je  jedan od najdubljih kanjona na svijetu. Riječni klanci i kanjoni Dinarida dom su mnogim endemima, vrstama koje ne postoje nigdje u svijetu.Prema jugu regije protežu se sve visočiji planinski masivi, koji su pravi izazov za planinare i alpiniste,  od kojih su najgrandiozniji Prokletije (Crna Gora, Albanija), na kojima se nalazi  najviši vrh Dinarida  Jezerski vrh (Maja Jezerce) sa 2692 m.Istočna jadranska obala i dalje sadrži netaknute površine s ograničenim razvojem masovnog turizma. Preko 1200 ostrva karakteriše istočnu jadransku obalu u Hrvatskoj, od Cresa do Mljeta, podržavajući raznovrsne morske i obalne ekosistame. Duboko urezan među dvije planine Lovćena i Orjena,  morski zaliv Boke Kotorske je jedinstven u Mediteranu, dok je albanska obala jedna od najnetaknutijih u cijelom Sredozemnom bazenu. Dinaridi  su milenijumskim stvaranjem, nepristupačnošću i surovošću osigurali svoju prirodnu ljepotu. Od svih evropskih masiva ovaj je najmanje „dirnut” ljudskom rukom. U tome se i sastoji njegova ljepota. Naš zadatak i obaveza je da divlju ljepotu Dinarida sačuvamo za budućnost.

Divlja mačka (Felis silvestris)

14/08/2017 -

Divlja mačka (lat. Felis silvestris) je snažna životinja guste dlake sivo-smeđe boje sa retkim, poprečnim tamnim prugama. Veći mužjak naraste do 80-90 cm u dužinu, a može da bude težak i do deset kilograma. U snažnoj vilici ističu se oštri očnjaci. Vrlo je oprezna, dobro trči, skače i vere se po stablima. Lovi živi plen; miševe, zečeve, veverice, krtice i druge male životinje. Lovi i ptice, pa čak i omanje srne. 

Tara - Jedna od najšumovitijih planina Evrope

08/08/2017 - NP Tara

Nepregledna šumska prostranstva svrstavaju Taru u jednu od najšumovitijih planina Evrope. Šume Nacionalnog parka Tara spadaju u najvrednije i najočuvanije šumske komplekse Evrope i jedan su od njenih temeljnih fenomena. Naš cilj je da sačuvamo ovo neprocenjivo prirodna bogatstvo za buduće generacije

dokumenti

Obedska bara

13/07/2017 -

Život buja u plavnim, prastarim šumama hrasta lužnjaka u Obedskoj bari. U ovom vječnom muzeju stoljetnih hrastovih stabala i dalje lutaju krda divljih svinja, šakali, divlje mačke, kune, a zanimljiva je i pojava  otrovnice kšarke - (lat. Vipera berus).

dokumenti

Poskok (Vipera ammodytes)

30/06/2017 - Dinarides

Poskok (lat. Vipera ammodytes) je najotrovnija i najopasnija evropska zmija iz porodice ljutica. Živi na kamenitim i sunčanim područjima Dinarida. Neprijatelji su mu ptice grabljivice i male zvijeri, posebno orao zmijar (Circaetus gallicus) i mungosi (Herpestidae).  Hrani se uglavnom miševima, pticama i gušterima.Plijen osjeća po mirisu i uglavnom ga dočekuje, čekajući ponekad danima. Živi do 15 godina

dokumenti

Đerdapska klisura

29/06/2017 - Serbia

Vrlo povoljna đerdapska klima sa odlikama izmijenjene mediteranske, najviše sunčanih dana (240) na prostoru bivše Jugoslavije posle ostrva Hvar, prisustvo mediteranskih vrsta biljaka, složena mreža stjenovitih klisura, kanjona, zaliva i dubokih uvala sa manastirima, utvrđenjima i drijevnim arheološkim nalazištima…sve su to odlike prostora ovog jedinstvenog kontinentalno - vodenog raja u Evropi.

dokumenti

Mljetska jezera

26/06/2017 - Croatia

Mljetska jezera su zapravo duboki morski zaliv nastao povećanjem nivoa mora u postglacijalnom periodu. U prošlosti je to bila kraška ponornica, koja je jedno vrijeme vjerojatno bila slatkovodna (u razdoblju između 10.000 i 6.000 godina prije današnjice), da bi se kasnije ispunila morem kroz sistem kraških pukotina, ali i uskim prolazom sa otvorenog mora kroz Solinski kanal.

dokumenti

Čovječja ribica (Proteus anguinus)

26/06/2017 -

Čovječja ribica (Proteus anguinus) je endemska vrsta podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša i jedini vodozemac u Evropi koji živi u pećinama. Može živjeti do 100 godina a čak deset godina može da provede bez hrane! Čovječje ribice su prilično društvene, tako da se veliki broj jedinki skriva na istom mjestu, priljubljene jedna uz drugu. Nalaze se na IUCN-ovoj crvenoj listi ugroženih vrsta.

dokumenti

Lazarev kanjon

26/06/2017 - Serbia

dokumenti

Manita peć(ina)

19/06/2017 - NP Paklenica

Manita peć je jedina špilja na prostoru Parka koja je otvorena i uređena za posjete. Svojom prostranošću i ljepotom ukrasa oduševljava posjetitelje još od davne 1937. Godine. Špilja obiluje špiljskim ukrasima ili sigama. Najčešći tipovi siga koje možete vidjeti u Manitoj peći su  stalagmiti, stalaktiti, sigasti stupovi (stalagnati) i špiljske kamenice (kaskade). ). Manitu peć su istraživali i u njoj sakupljali faunu mnogobrojni poznati evropski biospeleolozi, jer se odlikuje i bogatstvom podzemne faune.

dokumenti

Vransko jezero

19/06/2017 - Park prirode Vransko jezero

Vransko jezero je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj, jedno je od posljednih očuvanih mediteranskih močvarnih područja. Na Vranskom jezeru je dom pronašlo 60% ukupne ornitofaune Hrvatske. Jedino je gnijezdilište u mediteranskoj Hrvatskoj za Čaplju dangubu (Ardea purpurea), Veliku bijelu čaplju (Egretta alba), Malu bijelu čaplju (Egretta garzetta), Malog vranca (Phalacrocorax pygmeus). Posebni ornitološki rezervat, malo močvarno područje površine 8,83 km2, ostatak je nekadašnjeg deseterostruko većeg prostora Vranskog blata, poznatog i kao "Vedro blato", isušenog prokopavanjem nekadašnjeg kanala Prosika na JI dijelu jezera u 18. vijeku.

dokumenti

Pančićeva omorika (Picea omorika)

03/04/2017 - Serbia

Pančićeva omorika (lat. Picea omorika) je crnogorična vrsta drveća iz porodice Pinaceae, koja u prirodi raste u jako malom arealu i endemska je vrsta u Srbiji i Bosni (Podrinje) Otkrio ju je 1875. godine botaničar Josip Pančić na planini Tari, a 1887. godine dao joj je naučni naziv i opis

dokumenti

Mrki medvjed – priča o spasu prirode

29/08/2016 - Dinaridi

Mrki medvjed – priča o spasu prirode

Priča o spasavanju od izumiranja populacije mrkog medvjeda, mogla bi da bude priča o spasavanju svijeta prirode, makar u onom obliku kakav postoji danas. Svijet koji se usljed klimatskih promjena i nekontrolisane eksploatacije prirodnih resursa  jako brzo mijenja. Ukoliko se nastavi postojeći trend, našim potomcima ćemo na “pametnim” telefonima pokazivati, kako je izgledao svijet koji smo potrošili  u njihovo ime. Na tim slikama pokazivaćemo im, kako je izgledala najveća kopnena životinja u Evropi, Mrki medvjed (Ursus arctos). Objasnićemo im da je mrki medvjed bio jedan od najvrijednijih predstavnika biološke raznolikosti i imao važnu ulogu u njenom održanju. Nalazio na vrhu lanca ishrane, imao samo jednog prirodnog neprijatelja, koji je bio toliko moćan da ga je na kraju  istrijebio. Taj neprijatelj zvao se čovjek. Ukoliko ne želimo ovakav scenario, zahvaljujući nevjerovatnoj regenerativnoj moći  prirode, na vrijeme smo da spasimo preživjelu prirodu oko sebe. I mrkog medvjeda, kao jednog od simbola ljudskog uništenja prirode, koji je u Evropi skoro istrijebljen u prošlom vijeku. Ono što daje nadu jeste da uprkos nekontrolisanom ubijanju medvjeda i sistematskom uništavanju velikih šumskih površina, njegovog prirodnog staništa, najveća kopnena divlja životinja, koja je nekad bila rasprostranjena po cijeloj Evroaziji i Sjevernoj Americi, ipak je uspjela da preživi u pojedinim djelovima Starog kontinenta.

Značaj Dinarida

Područje Dinarida, uz Skandinaviju i Karpate, upravo je jedno od rijetkih u Evropi, na kojima je mrki medvjed uspio da opstane. I ne samo to. Krajem prošlog vijeka iz Slovenije i Hrvatske prenesene su porodice mrkog medvjeda u Italiju,  Austriju, Portugal i zahvaljujući tome, oni danas postoje na području Alpa i Pirineja , gdje im je prethodno prijetio potpuni nestanak. Prednost dinarskog medvjeda, je njegova  genetska predispizicija, koja se razlikuje  u odnosu na Skanadinaviju i Karpate, što može biti, a praksa je to već pokazala,  spasonosno za opstanak mrkog medvjeda u ostatku Evrope.

Projekat svjetske  organizacije za zaštitu prirode WWF „Zaštićena područja za prirodu i ljude” , u okviru kojeg se sprovodi praćenje i zaštita mrkog medvjeda u Crnoj Gori i Srbiji,  upravo je primjer kako se treba starati o ovoj zaštićenoj vrsti. Tim stručnjaka, predvodjen Duškom Ćirovicem, profesorom Biološkog fakulteta u Beogradu, na području NP Tara u Srbiji, sprovode ovaj projekat na terenu. Samo u ovoj godini markirano je devet medvjeda. Zahvaljujuci GPS ogrlicama, pratiće se njihovo kretanje: “Tokom naredne tri godine, koliko će trajati njihovo praćenje, očekuje se da će ogrlice  poslati preko 40.000 preciznih lokacija (koordinata) što će nam omogućiti njihovo praćenje u realnom vremenu, a samim tim i bolje podatke o potrebama i prijetnjama ove zaštićene vrste“ – objasnio je dr. Ćirović.

Postavljene su i fotozamke radi praćenja prisustva medvjeda na hranilištima, procjene broja jedinki koje dolaze, njihovog uzrasta i učestalosti dolaženja.

Ova zaštićena vrsta najviše je ugrožena krivolom, što pokazuje i nedavni primjer , teško povrijeđene  ženke mrkog medvjeda, koja je vukla metalnu sajlu koja je ugrožavala njen život. Ona je uspjela da se oslobodi iz ilegalno postavljene zamke u Bosni i Hercegovini, pri čemu je ozbiljno povrijeđena stigla do Nacionalnog parka Tara u Srbiji, gdje je tim prof. Ćirovića uspio da je locira i pruži pomoć. Nakon saniranja rane, medvjedici je postavljena ogrlica sa satelitskim odašiljačem, te je puštena u prirodu.

Dobra praksa sa područja NP Tara, u okviru ovog projekta iskoristiće se i na teritoriji Nacionalnog parka Biogradska Gora, u Crnoj Gori, kako bi se bolje proučilo kretanje ovih životinja i radilo na uspostavljanju ekoloških koridora na Zapadnom Balkanu.

Istina o medvjedima

Iako spada u red najvećih kopnenih mesojeda, i iako ima snažne očnjake i kratki probavni sistem tipičan za mesoždere, prehrana mrkog  medvjeda  sastoji se preko 90% od biljaka.  Uprkos „lovačkim” pričama o ogromnoj veličini ove životinje, njegova visina ni kod najvećih primjeraka ne prelazi 150 cm , a težina varira od 100 do 150 kg., iako u izuzetnim slučajevima može dostići težinu od 300 kg.

Imao sam prilike da gledam trofeje mrkog medvjeda, kao primjere mrtve prirode, koji krase zidove organizacija za zaštitu prirode. Većinom je te trofeje pratila priča o “hrabrim” podvizima ljudi koji su iz hobija ubijali ove životinje. Prava istina, ipak je malo drugačija. Medvjed u prirodi  bježi od čovjeka, kojeg zahvaljujući izuzetnom čulu mirisa može da osjeti  na velikoj udaljenosti. Jedino je agresivna majka, i to kada su joj  ugrožena mladunčad. I to su jedini primjeri kada medvjed  napada čovjeka, kako bi zaštitio tj. zaštitila svoje mlade. Toliko o velikoj opasnosti od velike životinje, koja napada svog jedinog prirodnog neprijatelja isključivo zbog majčinskog instikta.

Kada čovjek shvati da ima samo jednog prirodnog neprijatelja, samog sebe, moraće da učini napor da spasi prijateljsku prirodu koja ga okružuje. U suprotnom, desiće se scenario sa početka priče - mrkog medvjeda umjesto u prirodi, gledaćemo samo na fotografijama.

Ljubiša Pejović, Parks Dinarides

dokumenti