Novosti

/2017

Etno kuća pod Okićem kroz priče i legende
01/12/2017

Žarke jesenje boje otopljavaju prohladno novembarsko jutro u parku prirode Žumberak Samoborsko gorje. Grupa od 30 putnika iz osam država Evrope  zaputila  se ka Etno kući pod Okićem, smještenoj kao što joj i ime kaže u samom podnožju starog grada Okića. Namjera im je da u okviru Interreg EcoKarst projekta mapiraju najbolje  ekosistemske usluge u kraškim zaštićenim područjima. Etno kuća je jedna od glavnih tačaka poučne staze "Okićnica". Ubrzo će saznati šta privlači ljude da od pamtivijeka pohode vrletni Okić.

“Dobrodošli, welcome, willkommen”, dočekao je goste nasmijani vlasnik Etno kuće Marijan Slakoper. “Znate li da ste došli u jedno od ukupno dva mjesta u Hrtvatskoj gdje se tokom noći okupljaju vještice? Da, dragi moji. Okić i Kleka su te lokacije, jako slične, jer vještice vole biti na strmim i opasnim uzvišenjema. Ali, za razliku od Kleke gdje su vještice stare i zle, Okićke vještice su mlade, lijepe i plemenite. Lokalno stanovništvo je zapravo jako srećno kad dobiju poziv od njih da “otpelaju” gore.”, objasnio je Slakoper jednu od mnogih legendi koje se vežu za ovaj kraj.

Upravo, priče i legende su i razlog velike posjete njegovoj Etno kući, uz naravno bogatu zbirku starinskih eksponata, koja vjerodostojno dočarava život samoborskog kraja  u prošlim vjekovima. Slakoperov originalan način prikazivanja tog života, kroz interesantne priče, mame desetine hiljada posjetilaca godišnje. “Cijela priča turizma koja je vezana i za park prirode Žumberak Samoborsko gorje i za čitav naš kraj krenula je zapravo od Zavičajnog muzeja”, kaže Slakoper.

Sa svojom porodicom, turizmom  bavi se od 2003. Do danas razvio je nekoliko  vrsta usluga. Pored zavičajnog muzeja, u ponudi je apartmanski smještaj, priprema domaće hrane, kamp, kao i edukativni programi za djecu, dječiji izleti i edukativne radionice. Slakoper je posebno ponosan na rad sa djecom, koja u velikom broju dolaze da posjete  etnografsku postavku u muzeju. Priča sa djecom prvo je krenula preko turističkih agencija, navodi Slakoper, dodajući: “Medjutim, kad su škole vidjele kvalitet naših edukativnih programa za djecu, onda je počela direktna saradnja sa njima. Na obostrano zadovljstvo.”

U muzeju ima starinski žrvanj i tzv. “krušna” peć, koji služe kao edukativni alati na radionicama za djecu na kojima se objašnjava kako se tradicionalno  pripremao domaći hljeb. Samo u okviru radionica pripreme tradicionalnog “kruha” Etno kuću je posjetilo više od 15 000 djece. Upitan na koji način uspjeva da privuče na desetine hiljada turista i djece, Slakoper odgovara: “Jednostavno, Dobrim programima. Imamo pripremljene jako lijepe priče. Kad turisti dodju u muzej, mi im ne govorimo o ovim muzejskim eksponatima . Mi im pričamo priču. A djeci je posebno zanimljivo”.

Slakoper je uradio produkciju CD-a sa pričama za djecu, tako da svaki dio muzeja ima svoju priču  Nakon ispričanih priča, djeca učestvuju u nagradnoj igri. Zahvaljujući tome, djeca Etno kuću ne doživaljaju kao klasičan muzej, nego na sasvim drugi način. Kako za djecu , Slakoper ima pripremljene priče i za odrasle. “Da se malo opuste, da nemaju osjećaj da su u muzeju. Mada se nekad i previše opuste”, dodaje uz osmijeh.

Osim muzeja, turistička ponuda vezana na ono šta pruža park prirode Žumberak Samoborsko gorje, a posebno za Okić. Stari grad Okić “živahan” je još od 12. vijeka. Poslednji podaci o Starom gradu datiraju od 16. vijeka, kada je služio u odbranu od turske imperije. Kad je prošla opasnost grad biva napušten i do današnjeg dana više se nije obnavljao. O Okiću zato nema puno istorijskih činjenica. A gdje nema pisanih tragova, nastaju legende. Legende koje i danas žive u Slakopervoj intrepretaciji. “I kad djeca i odrasli  odslušaju te legende, oni misle da je Okić bio centar svijeta, da su se na ovom mjestu u prošlosti događale najvažnije stvari na svijetu. Potrudili smo se da to prezentiramo na najbolji mogući način. Na kraju svaki posjetilac bez obzira na starosnu dob povjeruje da je ovo najljepši kraj sa najljepšim legendama, koji je imao izuzetnu važnost u istoriji. Na taj način impresionirani gosti nasmijani napuštaju Etno kuću”

Vlasnik Etno kuće navodi da postoji samo jedna osoba koju nije uspio ubijediti u istinitost svih tih priča. Njegova tašta.” Nju nikada neću ubijediti. Ona i dalje gaji sumnje da sam sve izmislio kako bih privukao turiste”, kaže Slakoper.

 

Ljubiša Pejović, Parks Dinarides

arhiva
dokumenti