Novosti

/2018

Postavljen temelj za upravljanje mrkim medvjedom
28/03/2018

Dr. Đuro Huber s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, vodeći regionalni stručnjak za velike zvijeri i predsjednik Povjerenstva za velike zvijeri u Hrvatskoj, bio je jedan od eksperata panelista na Međunarodnoj konferenciji “Upravljanje populacijom mrkog medvjeda u Crnoj Gori”

Kakva je populacija medvjeda u regionu Dinarida?

Dinarsko pindska populacija medvjeda pruža se sve od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, preko Crne Gore, Albanije, Makedonije, pa sve do Grcke. Ukupno ta populacija broji oko 3 000 medvjeda, od čega  u Hrvatskoj ima nešto preko 900 jedinki. I u Crnoj Gori imamo medvjeda. To je sve ista zajednička populacija. Želja nam je da se tom populacijom upravlja, koliko je god to moguće na jedan ujednačen način. Ne mora naravno biti identično.

Upravljenje medvjedom tema je  konferencije u Podgorici. Koji su koraci za uspješno upravljanje?

Mi smo prenijeli naša iskustva iz Hrvatske, o upravljanju, sa naglaskom na održivo upravljanje, ali i o benefitima koje medvjed donosi. Ti benefiti mogu se ogledati kroz: lovni turizam, snimanje i posmatranje medvjeda. Vidjećemo šta će od toga biti interesantno u Crnoj Gori da se radi na isti ili sličan način. Na konferenciji naglasak je stavljen i na evropskoj legislativi, šta se može, šta se mora, što se smije, što se ne smije… Ali, ima tu dovoljno prostora da se svaka država odabere kako će se prema svemu tome postaviti. I čuli smo kakvo je stanje u Crnoj Gori, šta Evropa očekuje, kako smo mi radili u Hrvatskoj, i dogovorili šta bi se dalje radilo u Crnoj Gori. Vjerujem da će ovakvih sastanaka biti još, jer smo postavili temelj za jedan važan proces, koji bi mogao trajati narednih godinu, dvije,  i nakon čega bi Crna Gora bar za medvjeda imala riješeno pitanje zaštite, upravljanja, očuvanja, pa i iskorišćavanja populacije medvjeda.

Šta je tu po Vama najvažnije uraditi?

Ona linije koja je glavna jeste da se osigura da vrsta opstane, da bude sigurna na duži rok, na niz generacija. To je ono osnovno. A onda kako to postići, a da bude što manje sukoba sa ljudima. Svi znamo da su velike zvijeri životinje, koje u nekim situcijama mogu biti opasne za čovjeka i mogi izazvati konflikte. Ali, postoje načini da se ti konflikti svedu na minimum. To sve treba primjenjivati. Nikad se to ne dovede do nule, ali može taj minimum tako mali da ne bi ljudi koji moraju dijeliti nužno životni prostor sa životinjama imali neke posebne problem u tom životu, i da i zbog toga ne bi mrzjeli. Da te životinje ne bi stradale u krivolovu. Takodje, treba brinuti da se stanište ne izgubi. Nama je naročito važno da se kontinuitet staništa sačuva, da medvjedi mogu ići u susjedne zemlje, u krajnoj liniji od Slovenije do Grčke.